|
|
| < | veljača, 2007 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
ovaj blog pišem da bi s vama podjelila pustolovine iz hogwatrsa
Tko god mi bude komentirao ide u linkove
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Ovo je moj fotoalbum
christyfoto.blog.hr
Lizzy
Melody
Ruth
Enika
Kiny
Marco
Norah
Elbereth
Jamesie-pooh
Lucas
Chris
CN
Lola
Cristina McKey
To sam ja.Posvojena sam.Moji roditelji su sada bezjaci, a do svoje 15. godine imala sam privatne učitelje koji su me učili magiji.Sada moram ići u Hogwarts zbog polaganja ispita-5. godina.Gryfindorka sam.Moji roditelji su jako bogati (u bezjačkom svijetu), ali zato u čarobnjačkom svijetu nemam ni galeona.Prijatelji me zovu Christy.Imam vranu po imenu Corky.Nekim čudom sam upala u metlobojsku ekipu kao lovac.Obožavam tenis iako neme ga baš priliku igrati u Hogwartsu.Posebno sam nadarena za proricanje.
Lana Sharp
Ona je moja najfrendica.Upoznale smo se u vlaku i zaljubljena je u Harry Pottera.Rawinclaw je.Ona ima mačku Corneliu koja baš ne voli gospu Noris.Ona je čistokrvnog podrjetla, a roditelji su joj bili smrtonoše.Sada su u Askabanu.Nju i njezinog brata odgojila je njezina teta koja je isto tako bila smrtonoša, ali je uspjela izbjeći zatvor.
Melissa Pauliny
Ona je talianka.Ona je isto u Rawenclawu, a upoznala sam je isto kada i Lanu.Obožava plesati.Mamajoj je vještica, a tata bezjak.Izvrsna je u preobrazbi i čarolijama.Ima tri sove:Ginu, Veru, Paola(zove se Paolo)
Amanda Harrison
Rawenclaw šesta godina.Jako dobr cura, ima jako zanimljiv životopis, proputovala je cijeli svijet.
Roary Lincon
Zapravo nisam upoznala curu jako dobro.Peta godina, Slytherin.
Enika Griffyndor
Ide u Griffyndor, naravno.Peta godina.Jako draga cura.
Liz Daniels
Hufflepuff, peta godina.Jako je dobra u obrani više nego itko(čak i od Harrya i Harmione).Jako živahna, i brbljava.
Lolitta Chikage
Ide u Nazako školu za ninđe u Japanu.Jako dobra frendica i jako dobro se tuče(znam iz iskustva).Jedina osoba u cijeloj školi koja zna igrati tenis.Sa njom ću proživjeti brojne pustolovine i kazne.
Marco Riddle
Ide u Slytherin, peta godina.Sin lorda Voldemorta.Malo mračan i nerazgovara puno(pitam se zašto).Ponekad mi se čini kao da mi je neprijatelj, a ponekad kao najbolji prijatelj.
Natalie Senseily
Peta godina, Slytherin.Jako ottvorena osoba.Odmah ti kaže što misli, bez dlake na jeziku.Nebi joj se htjlea zamjeriti.Ali ok je i prijateljica od povjerenja.
Kinssay Chang
Griffyndor, peta godina.Jako posebna osoba i ima najbolje savjete.Samo ih se sama ne pridržava.Ima nekih problema sa Marcom(ja kažem da se zaljubila),ali ona kaže da nije.Mislim da svi znamo tko je upravu.
David Sanders
Šesta godina, Rawenclaw.Jako je zgodan i jako mi se sviđa.Još ga nisam upoznala, ali ja se nadam, jer nada umire zadnja.
Luna Lovegood
Četvrta godina, Griffyndor.Cura je jako zabavna, ali vjeruje u svašta.Svi je zezaju zbog toga.
Aovo je stara družina pa ne trebaju posebno objašnjenje:
Harry Potter
Ron Weasly
Hermiona Granger
Cijela dvorana je zašutila i okrenula se prema vratima.Ravnatelj se ustao.Imao je ozbiljan izraz lica, kao da se brine.Vrata su se opet uz škripu otvorila i kroz njih je ušla najniža žena koju sam ja ikada vidjela.Bila je jako stara, a izraz joj je bilo ozbiljan.Nosila je crnu ravnu tuniku sa crvenim znakovima i debeli vuneni šal.Imala je crnu kosu svezanu u punđu na potiljku.Bila je iz istočne Azije, jer je imala kose oči.Odjednom je stala i počela gledati ravnatelja.Nije prošlo ni nekoliko sekubndi kada su joj se usta razvukla u širok osmjeh i počela govoriti sa jako čudnim naglaskom-«Jako ti je vruće tu, Dumbledore!Očekivala sam velike hladnoće, ali čini se da je vatra obavila svoje!»Ravnatelj se samo namrštio, odmjeravao je nekolko trenutaka, a onda samo odgovorio-«Ti bi trebala znati sve o vatri, zar ne Yan Su?Kako to da si ti došla, a ne Lui Han?»Činilo se da on već zna odgovor, ali samo želi provocirati.Yan Su se uozbiljila, mrko pogledala ravnatelja i odgovorila-«Lui je imao nekog važnijeg posla.Zar te nisu obavjestili da ja dolazim umjesto njega?»Ravnatelj se blago nasmješio, više sarkastično, kao da se dobro zabavlja-«Jesu, ali me samo zanimalo.Mislio sam da je Luiu škola na prvome mjestu.Pa dobro...ovo će biti...zanimljivo.»Yan Su je izgledala kao da će svakoga trena eksplodirati-«Pa krivo si mislio.Kao što sam rekla, imao je drugog posla.Ja sam ovdije umjesto njega.Imaš li nešto protiv toga, Dumbledore?»Ravnatelj ju je oprezno pogledao-«Ne, naravno...samo...ja i on smo se već sve dogovorili.Nisam siguran koliko si ti upućena u sve to.Ja nerado mjenjam planove.»Sada se Yan Su blago nasmješila-«Ja sam u sve jako dobro upućena, ne moraš se brinuti.A što se tiče promjene, istina je da sam uvela neke svoje zamisli, ali sumljam da ćeš ti trebati išta mjenjati.Zato se ne brini.Jedna od njih je da će moji učenici spavati u šatorima koje smo već postavili kraj jezera.Tamo se oni sada nalaze, jer nisam znala kako ćeš ti sve ovo prihvatiti pa ih nisam dovela na večeru.Ali koliko vidim ja ih mogu slobodno pozvati, ako se ti slažeš, naravno.»Ravnatelj je samo kimnuo-«Ja nemam ništa protiv, dapače trebala si ih dovesti.»Yan Su je malo nakrivila glavu-«Pa, ja se još moram nešto sa njima dogovoriti i onda ću ih poslati na večeru.»Blago se naklonila i otišla kroz hodnik.Ravnatelj je umorno klonuo na stolicu.Svi smo upitno zurili u njega, a on je samo dodao-«Hajde, nastavite sa jelom.Ohladiti će se.»
Na putu do spavaonica vladala je opća znatiželja i zbunjenost.Svi su se čudili Dumbledorovoj reakciji i onoj ženi.Spavaonica je bila prekrasna.Tamo su bili ogrovmni kreveti, a pored svakog je bila mala komoda i ormar.Zidovi su bili prekriveni slikama i portretima prekrasnih vila i glomaznim prozorima sa zastorima od čiste svile i prekrasnim pogledima.Sve je bilo kameno ili drveno, neme traga metala.Jako me se dojmila društvena prostorija.Puno kaučeva i fotelja i sa ogromnim kaminom.Bila sam jako umorna pa sam otišla u spavaonicu sa Kiny.Ostali su ostali u društvenoj prostoriji.Sjela sam na mekani krevet i pogledala prema Kiny.Pospremala je odjeću u ormar.Imala je melo čudan izraz na licu.»Tko je bila ta kineskinja?»-pitala sam je da bi razbila tišinu.»To nije Kineskinja!Ona je iz Japana.I neznam ko je!Od kud bi ja to trebala znati.»-obrusila mi je.Ja sam samo slegnula ramenima.Nisam se htjela petljati u to, a Kiny nije bila baš dobre volje.Nahranila sam Corkya i skinula se i obukla pidžamu.Još nitko nije došao.Mislila sam da je Kiny zaspala, ali ona se odjednom ustala i počela me čudno gledati-«Od kuda si ti?»Ja sam je samo zbunjeno pogledala, a ona je nastavila-«Ima nešto čudno kod tebe.Jako čudno, kao da sam te negdje prije vidjela.Ali nešto kao deja vu.»Malo sam ju promatrala.Ta me cura već pomalo plašila.Pokušala sam ne nastaviti taj razgovor, ali to nije bilo moguće.Ona je opet počela-«Ja iače ne zaboravljam lica.Jesi sigurna da nikada prije nisi bila ovdije?Daj malo razmisli?»Sada sam se već počela bojati.Tko je ta cura?Šta hoće?Samo sam promucala-«Ne nisam nikada bila ovdje, već sam ti rekla.Ja više nisam umorna.Idem dolje.»To je bilo prvo čega sam se sjetila.Samo sam se htjela maknuti od nje.Nešto me u njoj plašilo.Navukla sam traperice preko pidžame i otrčala u društvenu prostoriju.
Kada sam se vratila Kiny je spavala isto kao i ostale cure u spavaonici.Bilo je već 3 ujutro.Kako vrijeme brzo leti.Skinula sam traperice i uvukla se u krevet.Polako sam počela tonuti u san, ali onda sam čula neki tihi uzvik.Kada sam pogledala što se događa vidjela sam Hermionu kako stoji kraj Kinynig kreveta.Kiny je bila zadihana i znojna kao da se vratila sa trčanja.Bila je iscrpljena.Digla sam se i krenula prema njoj, ali me Hermiona zaustavila.Pogledala sam ju zbunjeno.Pa Kiny treba pomoć.Zbilja je izgledala bolesno, kao da će se svakog trena onesvjestiti.Istrgnula sam se iz Hermioninog stiska i primila Kiny.Odjednom sam se počela čudno osjećati.Bila sam jako umorna i iscrpljena.Sve mi se maglilo.Izgubila sam tlo pod nogama i zadnje što sam čula bio je Hermionin vrisak.
Probudila sam se sa jakom glavoboljom.Sve oko mene je bilo bijelo, a do mene je ležao neki dečko.Pogledala sam ga.Imao je plavu kosu i zamotanu ruku.Glava me ubijala.Pokušala sam se sjetiti što je bilo, ali ništa.Jedino se sjećam bolesne Kinny.Pokušala sam se pomaknuti.Osjećala sam se kao da me traktor pregazio.Taj moj pokušaj rezultirao je samo još jačim bolovima u glavi i stenjanjem.Dečko do mene me pogledao-«Dobro jutro!Napokon si ustala.»»Dbhamk jahtrb ahmh thblh.»»Molim?»»Dobro jutro i tebi.Koliko dugo sam ovdje?»-uspjela sam promucati.Nikada nisam shvaćala koliko je energije potrebno da bi se progovorile tri riječi.»Pa, nekih 4 dana.Nikada nisam vidio madame Pomfrey tako zabrinuti.Skakala je oko tebe svaki put kada bi se pomaknula»-samo se nasmijao.Bio je tako sladak kada se smije.U tom trenu u sobu je ušla žena sa smješnom maramom na glavi.Nasmijala bi se kada bi imala snage za to.»Aaa!Napokon si se probudila.Kako si?Da li te što boli?Možeš li pričati?»-navaljivala je.To je madame Pomfrey, zaključila sam.»Ne sve je u redu, samo me malo glava boli.»-odlučila sam joj prešutiti to da se ne mogu pomaknuti.»Ah dobro onda.Idem ja do profesora Dumbledora.Ti tu ostani.Da se nisi ni mrdnula.»-rekla je i otišla u nepoznatom smijeru..Onaj dečko se samo smijao.»A koliko dugo si ti tu?»-pitala sam ga.Nastavio se smijati-«Stigao sam jučer navečer.Pao sam niz stepenice.»Bilo je očito da laže.Sigurna sam da se s nekim potukao.Imao je razbijenu usnicu i šljivu na oku.»Pa samo se nadam da su stepenice prošle gore od tebe.»-zezala sam ga.»Kako to misliš?»-pitao me zbunjeno, ali još uvjek se smješkao.To me je već počelo malo nervirati.»Ma nema veze.U kojem si ti domu?»-pitala sam ga željno iščekujući odgovor,ali baš meni u inat, kroz vrata je ušao Dumbledore-«Ah gđice McKey!Vidim da ste se probudili i da ste dobro.Oprostite na bezobzirnosti, ali što vam se dogodilo.Od vaših kolegica sam saznao samo to da ste se u sred noći probudili vrištajući i buncajući, da ste ustali i da ste se samo srušili.»Što?Da li ja sanjam-«Ne!Kinny je bila bolesna.Ona je vrištala, ne ja.»-htjela sam se derati, ali nažalost bila sam preslaba.Dumbledore me samo čudno pogledao i rekao-«Gdica Chang je bila sasvim uredu kada sam stigao.Samo je bila malo prestrašena.Ali ako vi tako kažete...Što se dalje dogadalo?»Ma to nije bila istina!Ja sam vidjela Kinny!Izgledala je jako loše-«Ja .....ne znam.Mislim ne sjećam se.Kinny je bila bolesna i ja sam joj htjela pomoći, ali Hermiona mi nije dala, ja mislim, neznam...Ali vi mi vjerujete.Kinny je bila čudna, pitala me neka pitanja, da li sam ja ovdije već prije bila...»Dumbledore me sada gledao kao ludakinju-«Ja ću još porazgovarati sa gdicom Chang, ali njezina priča ima svjedoke.Gdica Granger mi je sve ispričala...»»Gdica Granger laže.Šta to nije očito!A vi me prestanite gledati kao neku ludakinju, jer ja nisam luda!Ako mi ne vjerujete možete slobodnno otići, jer ovo više nema smisla...»-pukla sam.Mrzim kada me drugi tako gledaju ili kada mi govore da lažem.»Gdice McKay!Ja nedopuštam takav ton!Ja vam nisam neprijatelj.Izgleda da vam je bolje pa se možete spremiti i otići!»-ustao je i izašao.Bila sam bijesna.Koji je njemu vrag?!Šta hoće!Onaj dečko me je samo gledao.Bezizražajno.Ma briga me što sada on misli.Vjerojatno da sam neka munjara i da mi je mjesto u ludnici.Navukla sam zastore i presvukla se.Izašla sam trudeći se proizvesti što veću buku pri zatvaranju vrata.Dvoje prvašića koji su prolazili samo su buljili u mene.Došlo mi je da im nešto dobacim.Nešto prosto i zajedljivo.Čisto da im vidim izraz na licima, a onda sam se sjetila da nemam pojma gdje sam, niti kako doći do spavaonice, pa sam ih pitala, što ljubaznije sam mogla u tom trenutku-«Di je spavaonica Gryffindora?».Nije ispalo baš ljubazno, ali sam se trudila.Oni su još uvijek piljili u mene sve dok jedan nije promuco-«T-tamo niz hodnik do stepenica, pa lijevo.»Samo sam kimnula i krenula u tom smjeru.Negdje na pola puta sam skužila da mi je majca naopako obučena, a suknja krivo zakopčana.Inače bih htjela propasti u zemlju i smjesta to popraviti, ali sada mi je bilo svejedno.Ako već misle da sam luda, pa neka onda tako i izgledam.Došla sam do spavaonice, točnije do ulaza.Neka žena na slici mi se obratila-«Lozinka prvo, a onda možeš ući.».Ma ubij se.Neznam ni kako se zovem, a još manje neku lozinku.Okrenula sam očima.Žena je to primjetila i samo je frknula.Da barem imam škare ili nož pa da joj izrežem te debele usne.I baš u to trenu , kao naručen došao je neki dečko i rekao lozinku, nešto na latinskom ili tako nešto.Ma nije važno, glavno da sam ušla.U društvenoj prostoriji nije bilo nikoga osim nekoliko učenika.Medu nima je bila i Enika.Nije mogla vjerovati kako sam obučena, a još manje kada sam mu nešto bezobrazno odgovorila nakon što me je zasipala bujicom pitanja.Otišla sam u spavaonivu, skinula pelerinu i obukla se normalno(traperice, majca).Nahranila sam Corkya koji nije jeo 4 dana.Baš kada sam se mislila opustiti na krevetu u sobu je ušla Kinny.U početku me nije primjetila, ali ja sam joj dala do znanja da sam ovdije.Tako sam je htjela opaliti.Prvo me pogledala, malo nesigurno, plašljivo, ali ja se nisam dala smesti.Počela sam se derati na nju.Nisam sigurna što sam sve rekla, ali sav svoj bijes sam istresla na nju.I onaj koji je zaslužila i ona koji nije.Glava me opet počela ludački boliti.Kinny me pokajnički pogledala i rakla-«Imaš se pravo ljutiti, ali daj da ti objasnim.Nije sve jednostavno kao što ti misliš.»Pogledala sam je totalno isfrustrirana-«Pa daj mi onda objasni!Šta samo tu stojiš i šutiš1».Nisam sigurna zašto sam rekla ovo zadnje, ali ona je samo kratko odgovorila-«Pa to je duga priča.».Sjela je na krevet i nastavila-«Od prilike tri godine, dogodilo mi se nešto jako čudno.Sanjala sam da mi je sestra pala i slomila nogu..Bilo je jako čudno.Pogotovo kada sam se probudila.Osjećala sam se kao da nisam godinama spavala.Tri dan poslije sestra je slomila nogu baš kao u mom snu.Nastavila sam sanjati takve čudne snove,samo kada bi se nešto važno trebalo dogoditi.To su kao vizije iz budućnosti,oduzimaju mi mnogo energije.Previše.Najgora stvar je ta što ja to nemogu kontrolirati.Samo to sanjam.Ikada se probudim, sva sam iscrpljena, i oduzimam energiju iz prvog živog bića koje dotaknem.Baš kao kod tebe.Ja nesmoijem promjeniti budućnost.Mogu upozoriti na nju, ali ne mogu je promjeniti.To je jednostavno nemoguće.Bez obzira , što god ja učinila ili bilo tko drugi to se dogodi.».Stala je, a ja sam ju pažljivo slušala, a na kraju dodala-«Ti zbilja očekuješ da ću ti ja o povjerovati.Kolilko glupa bi trebala biti?»Kinny me praktički preklinjala-«Ali to je istina.Kako onda objašnjavaš čijenicu da istog trenutka kada si me dotaknula si pala u nesvjest.I to da te je Hermiona pokušala zaustaviti.Ona zna!Sve sam ti to rekla, jer sam te skoro ubila.Ti to ne smiješ nikome reći!».Aha, možeš si isliti.Ova je fakat luda.Pa to je jednostavno smiješno.Ali dobro, ako ona tko hoće -«Pa , predpostavimo da je to istina.Što si sanjala onda onu noć?»Kinny je zadrhtala i počela se izmotavati-«Gle, to ništa ne znači.Mislim, možda sam ja krivo vidjela ili jednostavno...»»Pa dobro daj više reci!»-inzistirala sam.Duboko je udahnula-«Vidjela sam tvoju smrt.»Molim!Kaj je ona normalna.Da li ona meni prijeti.Na jedan jako čudan način.Ali morala sam priznati, Kiny je pukla.Ali to me ipak malo prepalo.Cura ti kaže da proriče budućnost i da je prorekla tvoju smrt. »Ne vjerujem ti.»-promrmljala sam i izašla iz spavaonice, kroz društvenu prostoriju i na kraju na hodnik.Onda sam shvatla kako je to bio glup potez, jer ja ne znam lozinku.Lutala sam školom dok se nisam izgubila.Bila je već večer, prošla je večera, a ja sam bila gladna.Odjednom sam čula neki šum iza sebe.Malo me prepao.Nisam nikoga vidjela Još jedan šum.Sve bliže. Hoću li umrijeti?Ma ne, Kiny laže.Ašta ako ne?Glava me još uvjek boljela.Još jedan šum..»Tko si ti?»-prošaptala sam..Neslavni.Na svjetlo je izašla neka osoba sa crnim plaštom i kapuljačom preko glave.Bila je poprilično niska.»Ehm, ja sam se izgubila.»-rekla je.»Molim?»-pitala sam ovaj put glasnije.Skinula je kapuljaču.Bila je to neka cura.»Ja sam Lola.Nisam odavde, pa sam se izgubila.Trebala sam se naći sa jednim dečkom kod nekog kipa, ali ja nemam pojma gdje je.»Ovo je bila smiješna situacija-«Pa baš imaš sreće.Vidiš niti ja nemam pojma gdje se nalazim.Ja sam nova.»Cura mi se nasmješila-«Ti se isto nalaziš s nekim?».»Pa, ne baš.Ja, zapravo bježim od nekoga.»-rekla sam.»Idem ja naći onaj kip.Vidimo se.»-odgovorila je i otišla.Ponovno sam bila sama u hodniku.I nisam znala gdje sam.Sijetila sam se Kiny.Zašto je ono rekla.Očiti da to nije istina, ali zašto bi to izmislila.?opet sam čula korake, ali ovaj put to nije bila izgubljena učenica nego, neki čovjek masne kose.»Pa, vidi tko je ovdije.Gdice McKey!Sada ste u nevolji.»
NASTAVITI ĆE SE...
Želim vam svima reći da neću preko praznika moći pisati postove ili slati komentare, jer idem na skijanje u Francusku!!!Vi mi komentirajte, aja ću vam se odužiti kada počne polugodište.
Kao što vidite ubacila sam vas u blog.Pošto je bilo previše likova, ja sam neke svoje stare izbacila.Ali nema veze.Vaši opisi nisu dugi, jer iskreno nisam znala što napisati, ali čim razradim malo priču to će se promjeniti.Linkove još nisam stavila,ali uskoro.
Ispričavam se Ledi i Melody što nisu u likovima, ali imam mali problem.Imaju iste slike.Cure, molla bih vas da se dogovorite i da mi kažete koje da slike stavim.
Isto tako bi molila Ruth Potter da mi kaže koju sliku da stavim tako da bi i nju mogla ubaciti.
Sve vas pozdravljam i želim vam lijepe praznike, skijajte se i sanjkajte
i ako se pitate gdje sam i kako mi je:"JA SAM U FRANCUSKOJ I UŽIVAM"
Sretan Božić svima i sretna vam Nova godina!
PUSA OD CHRISTY!!!
Bila sam jako uzbuđena.Skinula sam šešir i pojurila prema stolu Gryffindora.Učenici za tim stolom su pljeskali.Noge su mi se tresle.Mislila sam da ću se srušiti ako ne sjednem.Sjela sam kraj dva dečka riđe kose.Bili su blizanci.Nervozno sam im se nasmješila, a jedan od njih me lupio po leđima-"Bok, ja sam Fred, a ovo je George!Ti si sada naša, ha?Dumbledore nam je rekao da si..."Čarobnjak sa dugom djelom bradom se ustao, Fred je prestao govoriti, a čarobnjak je počeo-"Pa kada smo i to obavili imam još jednu važnu vijest.Vi znate da je jako važno održavati dobre odnose sa drugim školama, posebno nakon onih događaja protekle godine.Zato sam odlčio da ćemo ove godine ugostiti 8 mladih učenika iz Akademije Nazako.To je akademija za ninđe u Japanu.Postoji samo jedna takva akademija u svjetu i mi smo poćašćeni što su oni odabrali baš nas.Učenici će prisustvovati svim predavanjima sa učencima 5. godine.Želim da budete ljubazni prema njima.Sa njima će doći i neki njihovi profesori koji će odabrati 3 učenika iz naše škole da pođu u ljetni ninđa kamp sljedeće godine.Zato se potrudite.Njihove spavaonice će se nalaziti u napuštenom djelu tamnice.Tamo smo im uredili prostorije i dvorane.Želim vam naglasiti da je taj dio zabranjen za učenike Hogwartsa.To znači za vas!".Blago se nasmješio i dodao-"Pa gozba može početi!"Žena do njega se zakašljala.On je ponovno ustao i rekao-"Ah da!Vaša nova profesorica iz obrane od mračnih sila je prof. Dolores Umbrige.Mislim da vam želi nešto reći pa ćete zbog toga malo pričekati sa jelom!"Ponovno je sjeo, a žena je počela-"Pa kako mi je drago da sam ovdije.Vi ste svi tako dobri i pristojni.Već vidim da ćemo se slagati..."-prekinuo ju je George ili je to bio Fred-"Kako lijepo, ali mi hoćemo jesti!".Dvoranom se prolomio smjeh.Profesorica je izgledala kao da ju jeneko opalio mokrom krpom, ali ponovno je počela-"...i jako voljeti.Sada sam ....."Više nisam slušala što je govorila.Udubila sam se u razgovor sa Fredom i Gorgeom koji su mi objasnili kako stoje stvari ovdje i ko je koji profesor.Nakon toga su mi pokušali prodati neke bombone sumljivog izgleda.Čula sam da me neko zove.Okrenula sam se.To je bila Luna.Mahnula mi je.Ja sam joj odgovorila mahanjem.Odjednom na stolu se pojavila hrana!Nisam mogla vjerovati.Zgrabila sam sve što mi je bilo pod rukom.Bila sam jako gladna. I baš kada sam se pripremala napasti tanjur jedna cura me je prekinula-"Hey, radije se čuvaj za glavno jelo.Ovo ti je samo predjelo."Pogledala sam ju upitno, a ona je rekla-"Bok ja sam Leda.Idem na petu godinu sa tobom."Maknula sam ruku sa vilice i pružila joj je-"Oh bok, ja sam..." - "Christina.Znam, Dumbledore nam je rekao."prihvatila je moju ruku."Ovo su Enika i Kinny."-pokazala mi je na dvije cure pored sebe.Tamo su sjedile jedna sitna kineskinja i cura plave kose sa šiškama.!Bok!Vi ste isto peta godina?"-pitala sam ih."Da, sa tobom smo!"-odgovorila mi je Enika.Onda je došlo glavno jelo, pa desert.Cijelu večeru sam provela upoznavajući nove ljude.Bilo je jako zabavno.Onda je kraj nas prošao jedan dečko.Jedan jako zgodan dečko.Kinny nije prestala buljiti u njega, a činilo se da mnoge cure ne mogu skinuti pogled.Počela sam ju zezati-"Opa, Kinny.Ko je Apolon?Ti si fakat opako zatreskana u tog tipa!" - "Daj zaveži!"-prekorila me Leda.Pogledala sam ju upitnim pogledom.Ona mi je odgovorila-"Zove se Marco Riddle.Kužiš?"Zbunjeno sam je pogledala-"To mi zvuči poznato?Ko je to?"Leda me zbunjeno pogledala-"To je sin Znaš već koga!"-šapnula mi je."Koga?(trebalo mi je nekoliko sekunda da shvatim)........A njega!Molim?"-sada sam i ja šaptala."Budi tiho!Ne pričaj o tome.Niti sa njime.Ima on prijatelja, ali ja ih smatram trknutima.Pogotovo ga nespominji pred Harryem.U redu?"-udarila me laktom u rebra."Dobro!Tako glupa nisam.A kako to da je on ovdje.Što ne bi trebao biti u Askabanu ili tako nešto?"-pitala sam je."Pa zapravo, on nije ništa napravio.Ali čula sam da ga ovi iz ministarstva žele izbaciti iz Hogwartsa!"-odgovorila mi je Enika.U tom trenutku vrata velike dvotane su se otvorila, a unutra je ušao zadihan mršavi čovjek.Imao je čudan izraz na licu i nervozno je povikao-"Stigli su!!!"
Ej ljudi oprostite!Nisam vam baš puno komentirala u zadnje vrijeme, ali to je zato, jer mi je kompjutor bio konstantno okupiran!Novi post je uskoro kada moji završe sve što imaju.Do tada komentirajte mi...........
..........PRIJE MILIJUN GODINA...............
U vrijeme kada su vilenjaci bili slobodna, prelijepa, mudra bića.............bili su poštovani i cijenjeni.......jedini koji su poznavali magiju...........a onda su je podjelili sa ljudima..........ne sa svima, samo nekolicina.............nazvali su se čarobnjaci..................a onda su čarobnjaci zaključili da im vilenjaci više ne trebaju...........ljude koji nisu posjedovali magiju nazvali su bezjaci..........ta riječ na starom jeziku znači poganin, onaj koji ne zavrijeđuje život........slijedili su progoni, masovna ubojstva....vilenjaci su uhvaćeni i natjerani da služe čarobnjacima.........izgubili su svoju ljepotu, mudrost, nadu, volju za život.............bezjaci su ubijani u logorima, mučeni..............i ovdje počinje moja priča..........
"Požurite gospodaru, oni dolaze!Moramo bježati!"-vrištao je Erstad, jedan od rijetkih vilenjaka koji su preživjeli.Bližio se kraj.Čarobnjaci su srušili i preuzeli sve ostale vilenjačke utvrde osim ove.A sada kreću ovamo."Tišina!Nemoj me ometati.Radije mi pomozi!"-prosiktao je Alahen, kralj šumskih vilenjaka."Ja ne razumijem.Pa moramo bježati!Oni dolaze.Vidjeli ste što su napravili sa ostalima.Ovo je naš kraj!"-zbunjeno je rekao Erstad."Ma šta ne razumiješ!Ja sam vidio više nego ti.To si dobro zapamti!I nemogu samo bježati.Ja ću se osvetiti.Da!Oni će vidjeti.Možda jesam oslabio, ali još mogu zadati udarac.I taj će udarac jako boljeti.Jako.Za milijun godina iz loze moga najavećeg neprijatelja roditi će se dječak.........Biti će snažan.Uništit će cijeli čarobnjački svijet.Sve do jednog prljavog čarobnjaka.Neće im biti spasa.Ti i ja možda nećemo ti doživjeti, ali će se dogoditi.Ja ti se kunem!Hoće.I nitko ga neće moći zaustaviti.NITKO!!!"
Na drugom djelu prostorije odmah iza vrata stajala je jedna djevojaka.Vilenjačka princeza.Tiho je jecala-"Ne.Kako..."Otrčala je plačući-"Arelion, ti mi moraš pomoći!Moj otac.........ja.........moramo uzeti kristal Alezije.Brzo!"Vilenjakinje su otrčale do glavne prostorije gdje se nalazio kristal."Moramo ga skinuti!Hajde pomozi mi!"-procjedila je princeza."Ali ja ništa ne razumijem.Što kanite?Gospo...ja..."-zbunjeno je odgovorila ona druga vilenjakinja."Moj otac je poudio.Ja ga moram nekako spriječiti.Ja moram zaustaviti ovo ludilo.Moram stvoriti protusilu njegovom planu.Dječak koji će zaustaviti i uništiti zlo.........dolazi onaj koji ima moć da uništi Gospodara tame...dijete roditelja koji su se triput suprotstavili Gospodaru tame, rođen dok umire sedmi mjesec...i Gospodar tame će ga obilježiti kao sebi ravnoga, no on će posjedovati moć koju Gospodar tame ne poznaje...jedan mora umrjeti od ruke drugoga, jer oboica istovremeno živjeti ne mogu...onaj koji ima moć da uništi Gospodara tame rodit će se kada umre sedmi mjesec........" ."Ali ta moć....pa kralj ga je vjerojatno jako dobro pripremio, ta moć o kojoj govorite, kralj je sve predvidio..."-zamucala je vilenjakinja."Ali njie predvidio moju pomoć.Spremiti ću svoju Svjetlost u kristal. Načinit ću vremensku kapsulu.Svjetlost će naći pravog nositelja.Onoga koji će biti spreman pomoći dječaku da porazi Gospodara tame.Da tako će biti...."
Itako je i bilo.Gospodar tame je došao.Nepobjedljiv.Nazvao se lord Voldemort.Ali tu je bila i protusila.Dječak-Harry Potter.On je porazio lorda Voldemorta, ali nije ga potpuno uništio.Ovaj se vratio.Ali moć-Svjetlo nije našlo nositelj.Ili možda je...
"Mama!Daj požuri!Zakasnit ćemo na vlak!"-zaderala sam se kroz hodnik.Napokon idem u Hogwarts.Jedva čekam.Do sada sam imala privatne učitelje koji su me učili magiji.Sada moram ići u školu zbog ispita.Imam 15.godina i peta sam godina.Ali kako se čini možda i ne idem"Mama nememo cijelu vječnost.Daj požuri.Ako odmah ne siđeš, ostaješ doma!"-ponovno sam se zaderala."Ah, evo me.Ne moraš se derati ko luđakinja.Stižem!"-čulo se sa kata.Napokon je sišla-"Šta misliš?Dobro mi stoji ovako podignuta kosa?Ili da je spustim?", "Mama!Kasnimo"-primila sam je pod ruku.Izašle smo.Tata je već bio u autu.Pogledala sam prema kući.Zbogom kućo!Nedostajat ćeš mi!Krenuli smo.
Napokon smo došli na kolodvor.Bilo je teško naći perom 9 i 3/4.Uspjeli smo, jer je moja mama otvoreno komentirala odjeću nekih ljudi.Shvatila samda su čarobnjaci, jer su nosili pelerine.Iskreno i ja sam ih smatrala čudnima.Prišla sam im-"Oprostite, ovaj znate možda gdje je peron 9 i 3...", "Tišina!Ne želiš da te netko čuje Moramo biti oprezni"-prekinuo me jedan od njih.On je bio najčudniji.Imao je umjetno oko i drvenu nogu, a na licu mu nisi mogao prepoznati nos."Ma prestani Alastore!Dođi, ja ću ti pomoći."-rekla mi je punašna žena riđe kose."Pa mogu li i oni sa nama?-pitala sam ju i rukom pokazala na svoje roditelje."Mislim da je bolje da ovdje ostanu"-rekla mi je.Oboje sam ih zagrlila.Mama je počela plakati, ali ju je tata utješio.Bilo mi je žao što ih ostavljam.Vratila sam se riđoj ženi.Ona mi je pomogla da pređem čarobnu barijeru.Prestala sam disati.Čarobno.Prekrasno!Bez rijeći sam."Pa vjerujem da sada možeš sama .Ja moram naći svoju djecu."-rekla je i otišla.Djelovala mi je malo živčano.Popela sam se na vlak.Sve su kabine bile pune.Vlak je krenuo.Ostala sam stajati na hodniku sa koferima.Pokušala sam jedan pomaknuti, ali sam se spetljala i pala.Kao ponižavajuće.Samo se nadam da to nitko nije vidio.Vrata jedne kabine su se otvorila.Provirilo je nekoiko glava:jedna crnkinja kovrčave kratke kose, jedna cura sa izrazito plavom kosom i očima te jedan dečko, crne kose sa naočalama.Imao je nakakav ožiljak na čelu.Odmah sam ga prepoznala.O njemu sam učila kada smo govorili o usponima i padovima crne magije.Henry Porter ili tako nešto.Crnkinja me pitala-"Jesi li dobro?", "Da samo sam pala.Ne mogu naći slobodno mjesto."-odgovorila sam."Pa možeš doći kod nas ako želiš.Ima mjesta."-veselo mi je odgovorila cura sa plavom kosom."Oh hvala!"Ušla sam u kabinu.Tamo je bila još jedna cura plaha izgleda.Pozdravila sam je.Kada sam se smjestila započelo je upoznavanje."Ja sam Luna.U Ravenclawu sam .Četvrta godina.A ti?"-upitala me cura sa plavom kosom."Ja sam Christina.Možete me zvati Christy ili Chris.A što je Ravenclaw?"-odgovorila sam.Svi su me zbunjeno pogledali."Pa to je dom u Hogwartsu.Nemoj mi reći da si tek prva godina."-rekla mi je crnkinja."Sada sam peta godina, ali ja nikada prije nisam bila u Hogwartsu"."A u koju školu si išla?"-pitala me Luna."Pa imala sam privatne učitelj magije.Nisam išla u školu.Samo bezjačku."-rakla sam.Sve sam im objasnila.Putem sam doznala da dječak nije Hanry Porter nego Harry Potter, crnkinja je Melissa, a djevojka plaha izgleda se zove Lana.Saznala sam još puno stvari o Hogwartsu do smo jeli čarobnjačke slatkiše ( bezjački su puno finiji).Onda smo napokkon stali.Do mene je došla stara profesorica stroga izgleda-"Ti si Christina McKey?"-pitala me."Da, ja, jesam.."-mucavo sam joj odgovorila."Pođi samnom.Moramo te razvrstati u neki dom."-rekla je strogo.Progutala sam knedlu.
Zaboravila sam pitati kako se razvrstava.Ali uskoro ću saznati.Pošla sam za profesoricom.Dovela me do ogromne kočije, ali nije bilo konja.Vjerojatno se pokreće pomoću neke čarolije.Ušle smo unutra.Bilo je jako prostrano.Profesorica je sjela do prozora.Krenuli smo.Na moje veliko iznenađenje vinuli smo se u zrak.Duboko sam udahnula.Ja se inače ne bojim visina, ali ova vožnja je u meni izazivala čudan osjećaj.Napokon smo stali.Kada smo izašli iz kočije imala sam što vidjeti.Ogroman dvorac.Hrpa kula.Veliki kameni zidovi.Podsjećao me na onoga iz bajke.Bilo je sjajno.Profesorica me pozvala i ušle smo.Hodnici su bili kameni, a na zidovima su bili portreti koji su se micali.Nikada prije nisam vidjela tako nešto.Došle smo do velikih drvenih vrata.Profesorica ih je otvorila.Prostorije je bilo ogromna.U njoj su bila četiri duga stola za kojima su sjedili učenici.Skroz na kraju prostorije bioje još jedan stol.Tamo su sjedili profesori.Uhvatila me panika, jer su svi piljili u mene.Na posljetku jedan od profesora se digao.Imao je dugu sijedu bradu i naočale u obliku polumjeseca.Nasmiješio se i obratio mi se-"Gospođice McKey!Baš sam govorio učenicima da ćete nam se i vi ove godine pridružiti.Zamolio bi vas da dođete ovdje da vas razvrstamo u dom."Počela sam hodati prema učiteljskom stolu dok je neki glasić u meni govorio "trči, bježi".Napokon sam došla do stola.Prišla mi je ona profesorica koja me dovela-"Sjedni na ovaj stolac.Ja ću ti staviti razredni klobuk na glavu, a kada te on razvrsta krenuti ćeš prema stolu svojega doma."Oh Bože!Sjela sam na stolac, a profesorica mi je stavila klobuk na glavu.U trenutku kada mi je dotaknuo kosu oživio je-"A.........Pa ovo je teško.........da, da, da.........o, što je to tu vidim........he ,he ...........pa ako je tako onda..............................................GRIYFFINDOR!!!!!1"
